Tweet

*Gradonačelnica Dragana Lukić na Skupštini grada  odsečno preti opozicionoj odbornici...

"Zašto tražiš karizmu u sebi punjena ptico...Mogućnost prosvijećenosti..Razdvaja te u beskraj od žudnje za misijom"

Ovih dana nova gradonačelnica se iz petnih žila trudi da što pre zaboravimo na silna nepočinstva njenog predhodnika Vidoja Petrovića. Međutim, što se ona više trudi, narod sve više misli "Vidoje vrati se - sve ti je oprošteno". Naime, nova gradonačelnica već je istakla kandidaturu za "naglasak godine". Iz silne potrebe da uspostavi autoritet na Skupštini, počela je, na opšte iznenađenje i doduše radost njenih iz Cikota, da viče ponosno ističući da je povrh svega član i glavnog odbora SNS-a, kao da se odbor i nešto pita...Doduše, kao da se gradonačelnica nešto pita i u svom sopstvenom gradu, ili ataru, ako će to biti shvaćeno sa razumevanjem...znate onu priču o praziluku i dupetu?

Miris zemlje....Koncentrični krugovi gluposti i neznanja..Kao prstenje ono dalje ne razumijem..Izgleda mi da je mrtva straža"

Sve je počelo potezom opozicione odbornice Dajane Đedović, koja je govoreći za Skupštinskom govornicom, želela gestom kada je razvila poruku sa krvavom rukom, da ukaže na sveopšti problem našeg društva u kojem je nemoguće da neko iz vlasti odgovara, makar se radilo i o pogibiji 15 nedužnih ljudi. Po već oprobanom receptu, dileri srpskog ponosa i dostojanstva uzviknuše "Živela Srbija"...Kao po naređenju izvukli su svi Loznički naprednjaci papire sa opskurnom porukom "Živela Srbija"...Gradonačelnica se trudila da posrami opoziciju, radeći suprotno upravo sebi..Praveći se nemušta da razume da sistemska korupcija zalivana godinama, ispostavlja svoje nusproizvode....Da nije tužno, bilo bi zabavno...Da je zabavno pitajte Mila Tošinog...

"Rekoh sebi, moj Bože koliko demagogije...Sustavno poređane u artiljerijske salve...Koliko pokradenih misli iza kojih ne stoji ništa osim mržnje, sujete, vlasti..."

U čitavoj ganguli više naprednih odbornika napalo je Đedovićku, hrabro kako samo naprednjaci znaju, ili smo trebali očekivati da će u "našim" naprednjacima konačno proraditi lokalpatriotizam i da će konačno reći DOSTA JE!!! Ali na žalost, takav se junak još nije rodio...Umesto toga, odajući napolju počast nastradalim, mogli su se u trenutcima tišine čuti osmesi i kikotanje iz zgrade gradske uprave...tužno i pokvareno...kao što su valjda i vaspitani...Vaspitan naprednjački, znači biti u većini i samo u tim trenutcima koristiti priliku...i obavezno pominjati majku Srbiju...valja se!

I koliko pokvarenosti treba da se izlije pred naše noge...I kako je do neprepoznavanja dovedena suština prevare...

Pamtimo sve...i Kosovo i Staniku i dva minuta sa naplatne rampe i totalne kretene u Beogradu na vodi i Jovanjicu i Krušik i izvoz oružja i Velju Nevolju i Saleta mutavog i Sandokana i crveno-bele kranove po Beogradu i Rio Tinto i Šredera i Blera i kupus u Jorgovankonom službenom autu i lažne diplome i još lažnije doktorate i tetku iz Kanade i 24 stana u Bugarskoj i koferče i mnogo toga još......da bi nam mala umišljena na to rekla "Znate li vi ko sam ja? Ja sam drugarica uvaženi član, ej!!!!....znate li onu priču o biciklu?

I rijeka nije bila rijeka u samom početku...I nije nužno da ne bude ponornica do kraja...

Što se događa kad mrtvi fazani lete iznad naših glava
Kad mrtvi fazani lete, a nijedan ne pada????

Što se događa kad očajanje zahvati ljude

Kad očajanje neumitno prelazi u kajanje

Gledajući iz daljine konture na sceni

Padaju mi na pamet vodene boje
Umazane ruke brzo se peru!!!!